ZVEZDINE ZVEZDE
 

     Crvena zvezda već 50 godina unazad ima tradiciju da dodeljuje zvanje „Zvezdina zvezda“ igračima koji su imali veliki uticaj na klupsku istoriju i koji su je proslavili širom sveta. Za sada je samo pet igrača izabrano:     

§         Rajko Mitić

§         Dragoslav Šekularac

§         Dragan Džajić

§         Vladimir Petrović - Pižon

§         Dragan Stojković- Piksi

     Veoma je neobično da nijedan igrač iz generacije koja je osvojila Kup evropskih šampiona nije poneo titulu Zvezdine zvezde. Zapravo nije bilo novih „zvezda“ od kada je Dragan Stojković proglašen za istu 1990 godine. Svaki od petorice izabranih igrača je svojevremeno bio i kapiten kluba. Takođe svi igrači osim Dragana Stojkovića su igrali najmanje jednu deceniju za klub.

              

    

    Rajko Mitić (r. 19. novembra 1922, Dolac Bela Palanka - †29. mart 2008. Beograd), je bivši jugoslovenski fudbaler. Igrao je za beogradski BSK i Crvenu zvezdu, u kojoj se proslavio i proglašen je za prvu "Zvezdinu zvezdu". Igrao je na poziciji desne "polutke".

     Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 59 utakmica (debitovao 9. maja 1946) i postigao 32 gola. Učestvovao je na svetskim prvenstvima u Brazilu 1950. godine i u Švajcarskoj 1954. Zbog korektne igre ostao je upamćen kao veliki džentlmen fudbala.

od osnivanja Crvene zvezde, 4. marta 1945, bio njen prvi kapiten. Od tada je u 14 prvenstvenih sezona nosio „crveno-beli" dres kao jedan od najboljih igrača u istoriji Crvene zvezde. Odigrao je ukupno 572 utakmice (od toga 220 prvenstvenih i 39 u Kupu) i postigao 262 gola (74 prvenstvena i 22 u Kupu).

Kao kapiten, Mitić je pet puta predvodio „crveno-bele" kad su osvajali titulu prvaka Jugoslavije: 1951, 1953, 1956, 1957. i 1959. godine. Prvu od ovih pet titula Crvena zvezda je osvojila u dramatičnoj borbi sa zagrebačkim Dinamom, koji je tri kola pre kraja vodio sa pet bodova prednosti, da bi ipak izgubio prvo mesto za slabiji količnik od 0,018 golova. I u Fudbalskom kupu Jugoslavije Mitić je sa Crvenom zvezdom četiri puta osvajao trofej: 1948, 1949, 1950. i 1958. godine.

                          

    

   Dragoslav Šekularac (rođen u Štipu 1937. godine), je bivši jugoslovenski fudbaler.Odigrao je 41 utakmicu i postigao šest golova za reprezentaciju Jugoslavije. Istaknuti igrač Crvene zvezde. Popularni Šeki je bio druga velika "zvezda" posle Rajka Mitića. Bio je verovatno jedan od najboljih driblera u istoriji jugoslovenskog fudbala. Igrao u veznom redu. Posle incidenta na utakmici, zbog koje je bio kažnjen sa dve godine neigranja, karijera mu se naglo prkinuta. Radio je kao trener ali sa daleko manjim uspehom.

                 

 

     Dragan Džajić, je jedan od najboljih jugoslovenskih fudbalera svih vremena. Treća Zvezdina zvezda, odigrao je 85 utakmica u nacionalnoj selekciji, do 2004. predsednik fudbalskog kluba Crvene zvezde na čijem se čelu nalazio preko dve decenije. Džajić je kao tadašnji tehnički direktor Crvene zvezde tvorac najzlatnije generacije u istoriji Crvene zvezde, sa kojom se popeo na vrh Evrope maja 1991,osvojivši Kup evropskih šampiona, i sveta, kada je Crvena zvezda u nezvaničnom takmičenju za najbolji klub na planeti, osvojila Tojota kup, u decembru 1991.

      Dragan Džajić je rođen 30. maja 1946. u Ubu od oca Kristivoja i majke Vidosave. Džajić je u petnaestoj životnoj postao član Crvene zvezde, jer je prethodno sjajno igrao na jednom turniru u Valjevu i lovci iz velikih klubova su ga odmah zapazili. Kada je stigao do prve selekcije juniora, samo šest meseci kasnije prebačen je u prvi tim. Aleksandar Obradović mu je ukazao šansu 6. maja 1963, kada je debitovao u meču protiv titogradske Budućnosti s nepunih 17 godina. Već u narednoj 1963/64 sezoni osvojio je prvu šampionsku titulu i postao predvodnik nove generacije koja je tri puta uzastopno (1968, 1969. i 1970) i još jednom 1973. osvajala titulu najboljih u prvenstvu Jugoslavije i četiri Kupa Jugoslavije.U nacionalnom timu debitovao 17. juna 1964. u Beogradu, u meču protiv Rumunije (1:2).

Crvena zvezda je Džajiću 1979. ponudila ulogu tehničkog direktora kluba sa kojih je postigao najveće uspehe u istoriji Crvene zvezde, osvajanje Kupa evropskih šampiona i Interkontinentalnog kupa 1991. Prvi mandat predsednika Crvene zvezde, od 1998 do 2002, u tešim finansijskim uslovima i sa neadekvatinim igračkim kadrom, okončao je sa dve titule prvaka i dva trofeja u kupu, da bi prihvatio i drugi mandat na funkciji predsednika.

     Nakon loših rezultata Crvene zvezde i zdravstvenih problema, Džajić se 2004. povukao sa mesta predsednika Crvene zvezde.Fudbalski savez Srbije i Crne Gore ga je 2003. izabrao za najboljeg igrača države u proteklih 50 godina.

                                

 

 

  

     Vladimir Petrović (rođen 1. jula, 1955. godine u Beogradu), poznatiji po nadimku Pižon (fr. pigeon - golub), je srpski fudbaler i fudbalski trener. Tokom igračke karijere igrao je uglavnom za Crvenu zvezdu i stekao počasnu titulu jedne od pet "Zvezdinih zvezda", odnosno jednog od pet legendarnih fudbalera ovoga kluba.

     Karijeru je započeo u Crvenoj zvezdi, odigravši 1971, sa samo 16 godina, debitantsku utakmicu za prvi tim. Sa Crvenom zvezdom je osvojio pet titula prvaka Jugoslavije, šest Kupova Jugoslavije i stigao do finala kupa UEFA 1979. godine, u kojem je Zvezda bila poražena od Borusije iz Menhengladbaha. Za Crvenu zvezdu je odigrao 526 mečeva. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 34 puta. Učestvovao je na Svetskom fudbalskom prvenstvu u Španiji 1982. godine.

Krajem 1982. godine potpisao je za londonski Arsenal za koji je odigrao 22 utakmice u sezoni 1982-83. U junu 1983. napušta Arsenal i igra redom za Brest i Nansi u Francuskoj, kao i za Antverpen i Standard iz Liježa u Belgiji.

                          

 

   Dragan Stojković Piksi (Niš, 3. mart 1965.) je nekadašnji srpski fudbaler i državni reprezentativac.Karijeru započeo u Radničkom iz Niša. 1986. godine je prešao u FK Crvena zvezda. Ubrzo je postao kapiten tima i najbolji igrač u Jugoslaviji. Međutim, najveće priznanje je dobio kada je 3. maja 1989. promovisan u petu Zvezdinu Zvezdu. 1990. godine je prešao u francuski Olimpik iz Marseja sa kojim je već u prvoj sezoni došao do finala Kupa evropskih šampiona, u kome je igrao svega nekoliko minuta i to upravo protiv svog bivšeg kluba, Crvene zvezde. Iz Olimpika je zatim prešao u Veronu gde je proveo jednu sezonu. Igračku karijeru je završio u Nagoji u kojoj je ostavio neizbrisiv trag, nakon nekolikao uspešnih godina igranja u zemlji izlazećeg sunca. U Japanu je tri puta izabran za najboljeg igrača lige 1995. 1996. i 1999. godine.

   

Priznanja:

          

      početna strana istorija stadion bari i tokio muzej delije sever